Ovogodišnji maturanti Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana pripadaju generaciji učenika koja zbog epidemije bolesti COVID-19 nisu sudjelovali u projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te organizirano posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar.
Na njihovu inicijativu posjet Vukovaru uvršten je u Školski kurikulum 2024./2025. godine te se terenska nastava za maturante realizirala 25. i 26. travnja 2025. godine.
Obilazak memorijalnih spomen-područja ostavo je dubok dojam na učenike i nastavnike, no bez obzira na tešku tematiku ratnog razaranja grada u Domovinskom ratu, u današnje se vrijeme posjetitelji iz Vukovara vraćaju s porukom mira jer grad ponovo živi.
Novoizgrađeni Vukovar osim brojnih muzeja i mjesta sjećanja na ratna razaranja iz 1991. godine koja smo posjetili, kulturnim institucijama njeguje i svoju bogatu baštinu koja seže još u prapovijesno doba. Tako je neizostavni dio terenske nastave bio i Muzej Vučedolske kulture koji prati arheološki lokalitet Vučedol i kulturu bakrenog doba na tlu Hrvatske.
Središte grada krasi barokni dvorac plemićke obitelji Eltz koji je danas Muzej grada Vukovara. Svojom postavom od oko 14 000 eksponata prati povijesni kontinuitet života u gradu na Dunavu od prapovijesti preko antike pa sve do modernog doba u kojem je pretrpio veliki kulturocid te izgubio više od polovice svoje kulturne imovine.
Simbol grada – vukovarski Vodotoranj prije nekoliko godina preuređen je u muzejski prostor i sa svoje visine od 50 metara pruža prekrasan panoramski pogled na grad smješten na ušću rijeke Vuke u moćni Dunav. Ujedno je to prekrasan panoramski pregled najveće riječne luke u Republici Hrvatskoj.
U dva dana terenske nastave i uz stručno vodstvo licenciranoga turističkog vodiča učenici su imali priliku saznati i naučiti puno. Grad ipak ima još puno toga pokazati i napraviti, a odlazeći dobivate dojam kako vas sam grad ponovo zove pa smo iz njega izašli ispraćeni stihovima Kiće Slabinca:
„Sa prozora opet vire
ona stara dobra lica
ma, ne zna se što je šire
ili duša il’ ravnica.
Ovdje vrijeme ko da stoji,
kao da sve duže traje
od kad pamte stari moji
odlazi se, a ostaje.
Inati se, Slavonijo,
ljepota nek tvoja boli,
nema onog tko te ne zna,
tko te ne zna, a ne voli.“
