Povodom Međunarodnoga dana bijelog štapa gospođa Zvjezdana Jurjević održala je 16. listopada 2024. predavanje učenicima IV.b razreda.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa slijepih osoba u prometu pokrenula je Guilly d’Herbmont 15. listopada 1930. godine. Međutim, tek nakon Drugog svjetskog rata bijeli štap počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine, 15. listopada od 1964. godine. Taj je dan predsjednik SAD-a Lyndon Johnson proglasio Danom bijelog štapa.
Bijeli štap prometni je zaštitni znak slijepih u prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje. Republika Hrvatska pridružila se mnogobrojnim zemljama u obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada 1996.
Učenici su slušajući gospođu Jurjević naučili ili osvijestili da su svakodnevni problemi slijepih gotovo nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih ulica i neprilagođenih prilaza, oni bi trebali stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe. Ono što je izvan dosega toga štapa, velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
Ovim ljudima moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i unatoč njoj postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo stalnim radom i pomaganjem svakom pojedincu s ovom vrstom invaliditeta.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje. Tijekom osposobljavanja svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Gospođa Jurjević više je puta naglasila da sljepoća ne mora biti samo hendikep, ona može biti i motivacija za borbu i svladavanje prepreka u životu, može biti izazov jer su upravo slijepe osobe često veliki borci te uspješni i društveno korisni članovi zajednice.
Učenicima IV.b opće gimnazije gospođa Jurjević pokušala je približiti i svakodnevicu slijepe osobe, pokazujući im neke predmete koje ljudi koriste u svakodnevnici, a prilagođene su slijepim osobama, poput sata, knjiga pa čak i karata.
Upozorila je učenike da se slijepim osobama Dan bijelog štapa ne čestita, već se samo obilježava.
Čitanjem pjesama, čiji su autori slijepe osobe, učenici su iščitali pouku da se puno toga može kad postoji dobra volja.
Učenici su s oduševljenjem promatrali predmete i s velikim zanimanjem slušali gospođu Jurjević te su joj zahvalili na pruženoj prilici na stjecanju novih iskustava, promatranju svijeta slijepih osoba iz druge perspektive te osvješćivanja potrebe za tolerancijom i inkluzijom u društvu radi doprinosa optimalnome funkcioniranju zajednice kojoj pripadaju.
Nika Salopek, IV.b
